Janko Polić Kamov (1886.-1910.), prozaik, pjesnik i dramatičar, jedinstvena je pojava hrvatske moderne književnosti, te preteča kako hrvatske tako i svjetske književne avangarde. Djela Janka Polića Kamova izazvala su brojne kontroverze u svoje vrijeme, a objavljivanje im je bilo zabranjivano, dok su mu drame proglašavane neizvedivima i odbijane.
Pretposljednja Kamovljeva drama ‚Čovječanstvo‘, napisana 1908. godine, objavljena je prvi put tek 1957. godine, i do sada nikada nije uprizorena. Smještena na osamljeno imanje na otoku, radnja ‚Čovječanstva‘ kroz dva dana prati dramu koja se zbiva u domu Srđana Krpana nakon što mu u posjet dolaze petorica poznanika intelektualaca. Premda je od javnosti prihvaćen kao genij, strahopoštovanje gostiju prema liku Krpana urušava se pred njegovom razotkrivenom impotencijom, a njegova žena Lea postupno postaje predmetom žudnje svih, pa i samog Krpana… Iako ovu dramu Kamov predstavlja kao komediju, s obzirom na crni humor prije se radi o groteski ili farsi, dok ju poniranje u dubinu ljudske duše i psihologiju veže uz Ibsenovu dramatiku.